D. Carnegie navodi da su preduvjeti za neuspjeh vrlo jasni te ih možemo posložiti ovim redoslijedom:
- lijenost (posebice umna lijenost)
- manjak vjere u učinkovitost rada
- oslanjanje na sreću
- manjak odvažnosti, inicijative i dosljednosti
- vjerovanje kako naš posao utječe na naš status, umjesto da vjerujemo kako imamo moć promijeniti status našeg posla.
U vremenu krize, ljudi često analiziraju lošu gospodarsku situaciju, ljute se na političare, glasno ili poluglasno pišu protestna pisma na Facebooku i ostalim društvenim mrežama, psuju, ljute se i upozoravaju na nepravde i slično...
Sve dok se bavimo stvarima koje su izvan nas, nećemo puno promijeniti... Um moramo ostaviti slobodnim kako bi bio produktivan i kreativan. Kreativne misli su vedre. Kreativni ljudi ne troše vrijeme rasipajući energiju na loše ljude, loše političare, loše filmove, loše glumce, loše suradnike i nepoželjnu rodbinu... Time samo nanosimo štetu sebi, a ništa ne mijenjamo. Imamo osjećaj da smo dali svoj glas protesta, ali smo se i približili negativnostima.
Svaki dan ispunimo pozitivnim mislima mira, hrabrosti i nade. Samo tako ćemo ići jedan korak naprijed svaki dan...
